C'est la vie....
Ako do sada nisam spremila ove šugave ispite, neću ih spremit' ni za ova tri dana, sigurno. Dosta bre više, Lola. Nemoj da si štreber.
Znam ovo. Položiću. Solidno sasvim. (kažu da treba misliti pozitivno, evo mislim)
Osećam se skroz blesavo. Nit' znam nit' ne znam. Ništa. Ni da li znam ili ne znam sve ove silne lekcije. Ni da li me on, jelte, voli ili ne... Mislim, da li da verujem u to što kaže da me voli? I tako Lola meša školske i ljubavne misli i na kraju će dobiti neku, što bi rek'o Čkalja, nekorisnu masu. Ne može bre Lola i jare i pare, kažu ljudi da ne može. Zato se valjda i boriš protiv vetrenjača, da im dokažeš suprotno...
Faks je, naravno, na prvom mestu. Valjda ga neću zeznuti. Uzdam se u svoj šašavi mozak koji je uvek znao sve i bez učenja... A sad sam još i učila, ja, ej!
Pakujem bre stvari i odo' u svoj grad. Mada je Beograd po rođenju moj grad, ali ne... Bežim ja :D Na dan-dva samo. Ne želim da Božić provedem sama ovde.
Ostaje mi da molim Boga za pamet i malo sreće. uzalud znanje ako sreće nema...
A Dotični.... On je tek posebna priča. Ludak :D
Ne znam, šta god da bude, bitno je da sam sad srećna.
Što bi rek'o Čorba: ''Danas mogu da se zezaaam, a za sutra stvarno ne znam''.
I tako Lola kulira usred sobe, okružena knjigama (kao najveći štreber, Bog te :O ), i na kraju čujem zvuk svog mobilnog, budim se, i kontam da spavam na podu, posred knjige iz kulture koju do malopre onako revnosno iščitavah... Strašna sam, stvarno. I onda rešim da se manem knjige jer ću u suprotnom početi da je sanjam i drogiram se muzikom. Paaank, život moj. I onda naglo pređem na francusku akustiku. I onda završim sa gitarom u rukama. Trebalo bi da ručam nešto? Ma idi bre, ne mogu da silazim, pa ko sad da ostavi gitaru. Da, ovaj, i knjige :3
'zem ti studentski život. Kafa, spavanje, knjiga, gitara i u krug.
Lola, biće sve dobro na kraju. Uve