Protiv sebe?
Mrzim kad sam ovako lenja, kad me mrzi da otvorim knjigu, kad ZNAM da treba da učim, a mogla bih po ceeeo dan da sedim, slušam muziku i gledam u jednu tačku. I mogla bih isto tako da šetam i slušam muziku... Pa do Japana bih stigla, čini mi se, samo da sve ovo što treba da zapamtim već imam u glavi...
Ali ne, pošto spavanje nad knjigom ne pomaže, kao ni besomučno mehaničko iščitavanje, bolje bi mi bilo da se konačno smilujem da nešto naučim.
Lenja sam. Neviđeno. Sve što se mora i što je obavezno, ja nekako ne mogu da uradim. Sve što nije obavezno da se nauči, a možda je i teže od onog što je predviđeno, ja ću to bez problema naučiti. Ali ovo što mora...
Kažu: ''Što se mora, nije teško''. Teško je bre. Upravo samo zato što se MORA. U mom svetu, sve što se ne mora je lako, lepo i zanimljivo.
A što sam ja tako naopaka, i što ceo život volim da kontriram i sebi i drugima... Bog me ubio ako znam.