Grad
Lepo je doći u... pa ne svoj rodni grad, (jer ja ovde nisam rođena, nego upravo u gradu iz kog sam otišla)... ali u grad gde sam provela 15 godina (od mogućih devetnaest :D )
Sve je isto... Ali i nije. Nema starog društva, razbežali su se kud koji. Našli smo se, doduše, pre neki dan u kafiću gde smo stalno bežali sa časova... I na trenutak je sve bilo isto. Ali samo na trenutak. I koliko god da smo daleko i da se ređe viđamo, znam da svi novi prijatelji ne vrede koliko oni. Jer su ovi moji ludi. Neponovljivi. Znaju me. Znam ih. Koliko je samo večeri bilo koje smo proveli zajedno, svirajući gitaru pod obalom...
Lepo mi je i u Beogradu. Zapravo, jedva čekam da se vratim tamo... Jer mi neko užasno nedostaje! Dobra strana razdvojenosti je ta što shvatimo koliko nam neki ljudi znače.
Izgleda da mi ona moja budala znači mnogo. Samo što on to ne sme da skapira. Za svaki slučaj :D
Prolazim pored reke malopre... Siđem niz stepenice i nađem se na istom mestu gde je nekad nas 5-6 blejalo... Sve je isto. Samo što smo mi pobegli.
Evo, na primer sada... Dosadno mi je i hoću da prošetam. S kim? Jedno u Kragujevcu, drugo u Beogradu, treće ko zna gde... Ne vredi. Ništa više nije isto i shvatam da ja uopšte ne volim grad, nego ljude u njemu. Ovaj grad je imao smisao dok su moji prijatelji bili u njemu... Sad ima smisao zbog porodice, u redu... Ali nema više isti značaj kao pre. Jedino se zbog majke, sestre i brata vratim. Da oni nisu tu... Ne bih, sigurno. Beograd takođe ne volim zbog njega samog, nego zbog meni dragih ljudi u njemu.
Nije važno gde smo, nego s kim smo.
http://www.youtube.com/watch?v=_fLlfEZwZ_A
Užasno mi nedostaje. A ja njemu? Videćemo...
slažem se..Kad sam došao iz armije a to je bilo posle godinu dana, mesto u kojem sam živeo, nije bilo isto, drugova kao da nije bilo, na centru neke nove generacije, svi se povukli..neka nova lica..za samo godinu dana..Jedna od mojih uzrečica je svakako "ništa više nije kao pre" i često je izgovaram jer tako dodje..Jedina prava veza sa našim rodnim mestom su roditelji,braća i sestre..
Upravo tako, uvidela sam to kada sam otišla na fakultet. Da mi porodica nije tamo, ne bih morala više nikad da se vratim u grad gde sam provela većinu života. Jednostavno, bitni su ljudi koje volimo, a ne mesta...