Is this love?
''Njene misli su čiste, ona misli da voli, ona veruje, veruje!''
Da li ja samo verujem ili stvarno volim? Ili volim, a ne želim da priznam to? Ili nešto deseto? Pojma nemam. I ne znam ni zašto razmišljam o tome. Ja uvek previše razmišljam i ne umem da cenim i uživam u onome što imam. Nervira me ta moja osobina! Mnogo. Previše je lepo ovo što mi se dešava da bi bilo istinito. Ali Lola je valjda, nakon svih muka i patnji zbog raznih idiota, konačno zaslužila da bude srećna... I kad ima priliku, ona u njoj ne ume da uživa. jer je kreten večiti.
Blenemo kao kreteni u zvezde. I briga nas. I vidimo u njima sve: od pesničke lepote do haosa. Niko drugi ne bi razumeo šta ja vidim na tom običnom nebu. I niko ne bi razumeo sve moje mane i vrline i nesređene misli. I niko nema više strpljenja za moje tirade i beskonačne romane od poruka. I niko... Nije spremniji za raspravu o najrazličitijim temama. I niko me nikad nije tako voleo. A ni ja nisam nikog tako volela, priznajem, evo. I ne znam. Sve mi čudno.
I ne znam zašto uopšte opterećujem mozak pitanjem: šta će dalje biti?
Biće šta bude. A biće dobro valjda. Jer ako vredi, neće propasti.
Lola treba da nauči da živi SADA i OVDE, a ne u prošlosti, budućnosti, drugoj dimeniziji i šta ti ja znam gde sve ne.
Sadašnjost je jedino što se računa.
Budućnost je bitna.
Prošlost nije bitna. Možda jedino kao lekcija za budućnost
Upamtiću to.
http://www.youtube.com/watch?v=Rx_APcTyIUg
Love you forever and forever. Love you with all my heart. Love you whenever we're together. Love you when we're apart.
Tvoji tekstovi su dosta interesantni, puni emocija..više puta ih čitam i sam nekad nemam odgovore na neka pitanja.Da li smo voljeni, da li znamo da volimo...šta je to voljenje..kako se manifestuje..itd..itd..Jedno je sigurno, svako u sebi nešto oseća i ako ima da to podeli sa srodnom dušom, tada je ok..u suprotnom je stalno lutanje..Nekad razmišljanja mogu da opterećuju i unesu nemir u život a Mi se stim borimo a opet ne možemo da ostanemo hladnokrvni..Ako smo osetljivi i emotivni onda sve primamo k-srcu i teško se stim borimo i jedemo se iznutra..mislim da me razumeš..pozdrav
Hvala na komentaru, a razumem potpuno o čemu govoriš. Upravo to: ako smo emotivci, ceo život provedemo pokušavajući da nađemo balans između onoga što treba reći i onoga što treba prećutati. Jer nije dobro sve reći, ali ni sve prećutati, a meni se često čini da sam osoba koja mnogo toga prećuti (bez obzira na to što sam pričljiva)i upravo to me i jede. Zbog toga pokušavam to da promenim i u svim tekstovima koje pišem pokušavam da otkrijem sebe, na neki način: tek kad sumiram sve svoje misli i sve ono što mi se dešava u tom trenutku, mogu da sagledam situaciju u kojoj sam i da vidim šta mi je činiti. A nekad mi je jednostavno pisanje ventil.
A naravno, tu su i prijatelji i ljudi koje volimo da nam pomognu u tom otkrivanju sebe, jer otkrivamo potpuno svoj karakter tek u odnosu prema drugim ljudima... Valjda ćemo nekad i dobiti odgovore na sva pitanja koja nas muče.
Opet Lola napisa roman, ali šta ću, u prirodi mi je da budem ''romanopisac'' :D
Pozdrav!