- A šta je poenta?
I tako, najgore smo prošli: iz najtežih predmeta izvučem desetke :D a na kraju ću one najlakše da upropastim. Briga me i za to.
I tako, ume život da bude lep, samo što nikad ne može sve da bude potaman: kad ljubav super ide, faks koči i obratno... Trenutno su tu negde, ali ljubav malčice stagnira. No, kako bude. Lola nema nameru da se nervira.
Uželela sam se gitare. I svirki pod obalom. I kafe sa mojim ludacima iz srednje... Ako ništa, gitara je i dalje tu, smorila se tokom mog ispitnog roka. I idemooo: ''Too što sam bio, to sad crna zemlja pokriva (ne, ne, ne, ne :D )...'' E mol, G, D, A... Akordi. Pa volim tih šest žica više nego išta.
i ne znam šta mi se dešava. Želim nešto da promenim, a ne znam šta. Valjda čovek, kada mu je sve u životu u redu, ima potrebu da nešto upropasti. Samo ja ne želim da nešto upropastim, ali bojim se da ću to da učinim. Za početak, svoju frizuru. NEE! Samoj sebi sam kontradiktorna. Tako to biva... Što bi rek'o Balašević: ''Tako to biva kad se previše sniva, a stvarnost se malo zna...''
Možda previše snivam? A možda sam previše realna? Opet kontradiktornost.
A možda je sve u životu jedinstvo suprotnosti i kontradiktornost?
Lola se opet uplela u filozofiju. Ali nekog posebnog odgovora ne nalazi jer ga i nema. Niko još nije otkrio pravi smisao života, ali svako od nas teži da svom životu da svrhu, i da njoj teži i nju sledi.
A šta je Lolin smisao? Eh, to bi i ona volela da zna.